Radost zbog školjke - Milenko Ratković

U našem susjedstvu stanovao je debeli apotekar. Njegova apoteka bila je jedina u našem kraju, pa je dobro zarađivao. U njegovoj kući bilo je svega što se novcem moglo kupiti.
Imao je jednog sina,razmaženog i plačljivog Borisa. Dječak je svakodnevno zahtjevao sad ovo, sad ono.Ponekad bi se danima kmezio, sve dok ne bi dobio ono što je tražio. Tako je natjerao oca da mu kupi bicikl, a nešto kasnije i dječiji auto.
Oko novog auta okupilo se mnogo radoznale djece. Auto se pokretao pedalima , ali Borisu nije bilo potrebno da se napreže jer smo ga mi gurali. Kad sam ga zamolio da i ja malo vozim auto, nadmeno mi je rekao:
- Ne može! Još si mali.
Uvrijedio me je time što je kazao da sam mali. Jer, on je nepunu godinu bio stariji od mene .
Nekim starijim dječacima je dozvolio da voze auto, sve dok jednog dana nije otpao zadnji točak.Opet je Boris svakog dana plačući ispraćao i dočekivao oca. Ne znam šta je tražio, samo sam čuo apotekareve rječi:
- Poručio sam iz Njemačke, strpi se dok stigne.
Drugi naš susjed, zidarski radnik, imao je isto tolikog sina. Ne sjećam se dječakovog imena, a zvali smo ga Vezica. Taj nadimak dobio je zato što je jednoga dana radosno dotrčao da nam se pohvali:
- Tata mi je kupio nove vezice!
- A cipele? - upitali smo, videći da su mu sasvim dotrajale.
- Cipele će mi kupiti kad bude imao više para. Pogledajte vezice , zar nisu lijepe?
Počeli smo da ga zadirkujemo, ali time nijesmo pomutili njegovo zadovoljstvo. Otišao je Borisu da i njemu pokaže vezice. Boris nije mogao shvatiti da se neko može radovati novim vezicama, pa ga je ošamario i otjerao.
Jednom mi je moj drug Vezica, sav srećan, pokazao školjku koju mu je dao neki dječak. Takvih školjki nalazili smo dosta na morskoj obali. Posmatrao sam ga sa žaljenjem. Kad sam otišao kući, kazao sam majci da mi je žao tog nesrećnog siromaška.
- Zašto misliš da je nesrećan? - upitala me je majka.
- Zato što nema igračaka. Raduje se kad dobije običnu školjku - rekao sam i dodao;
- A Boris ima šta god zaželi.
- Vidiš sine - na to će moja majka - bogatstvo ne donosi uvijek sreću i zadovoljstvo. Iako Boris ima skupocjene igračke, uvijek je nezadovoljan i plačljiv. A onaj siromah umije da se raduje svemu, pa i običnoj školjki.
To je prava sreća!