Stari Vujadin- Narodna pesma

Đevojka je svoje oči klela:

,,Čarne oči, da ne bi gledale!

Sve gledaste, danas ne viđeste

đe prođoše Turci Lijevljani,

provedoše iz gore hajduke, 

Vujadina sa obadva sina.

Na njima je čudno odijelo;

na onome Starom Vujadinu,

na njem binjiš od suvoga zlata,

u čem paše na divan izlaze;

na Miliću Vujadinoviću,

još je na njem ljepše odijelo;

na Vuliću, bratu Milićevu,

na glavi mu čekrli čelenka,

baš čelenka od dvanaest pera

svako pero od po litru zlata"

Kad su bili bijelu Lijevnu,

ugledaše prokleto Lijevno

đe u njemu bijeli se kula.

Tad govori Stari Vujadine:

,,O sinovi, moji sokolovi

vidite li prokleto Lijevno,

đe u njemu bijeli se kula?

Onđe će nas biti i mučiti,

prebijati i noge i ruke,

i vaditi naše oči čarne.

O sinovi, moji sokolovi

ne budite srca udovička, 

no budite srca junačkoga;

ne odajte druga nijednoga,

ne odajte vi jatake naše,

kod kojih smo zime zimovali,

zimovali, blago ostavljali, 

ne odajte krčmarice mlade

kod kojih smo rujno vino pili,

rujno vino pili u potaji"

Kad dođoše u Lijevno ravno

metnuše ih Turci u tavnicu;

tavnovaše tri bijela dana,

dok su Turci vijeć' vijećali

kako će ih biti i mučiti.

Kad prođoše tri bijela dana,

izvedoše Starog Vujadina.

prebiše mu i noge i ruke, 

kad stadoše oči vadit čarne,

govore mu Turci Lijevljani;

,,Kazuj, kujo, Stari Vujadine,

kazuj, kujo, družinu ostalu, 

i jatake kud ste dohodili,

dohodili, zime zimovali,

zimovali, blago ostavljali,

kazuj, kujo, krčmarice mlade,

kod kojih ste rujno vino pili,

pili rujno vino u potaji!"

Al govori Stari Vujadine:

,,Ne ludujte, Turci Lijevljani!

Kad ne kazah za te hitre noge,

kojeno su konjma utjecale,

i ne kazah za junačke ruke

kojeno su koplja prelamale

i na gole sablje udarale,

ja ne kazah za varljive oči

koje su me na zlo navodile

 gledajući s najviše planine,

gledajući dolje na drumove,

kud prolaze Turci i trgovci".