Ostajte ovdje!
Sunce tuđeg neba neće vas grijat
K'o što ovo grije
Grki su tamo zalogaji hleba,
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke, ko će naći bolju?
A majka vaša zemlja vam je ova.
Bacite pogled po kršu i polju;
Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju,
Oni bjehu divi,
Uzori svijetli,
Što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.
K'o pusta grana,
Kad jesenja krila trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s'oka sleti!
Vrat'te se njojzi u naručju sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gde vas slava seta!
Ovdje vas svako poznaje i voli;
A tamo vas niko poznat neće
Bolji su svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće
Ovde vam svako bratsku ruku steže;
U tuđem svetu
Za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže;
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje!
Sunce tuđeg neba neće vas grijat
K'o što ovo grije
Grki su tamo zalogaji hleba,
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Aleksa Šantić (1868-1924) je bio srpski pesnik i akademik.
Rođen je u Mostaru, tadašnjem Osmanskom carstvu. Završio je trgpvačku školu u Trstu i Ljubljani, jer njegovi ukućani nisu imali mnogo razumevanja za njegov talenat. Nakon škole, vratio se u Mostar.Najveća dela je krajem 19 i početkom 20 veka. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije, datuma 3. februara 1924. godine.
Umro je od tuberkuloze u Mostaru, tadašnoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, sadašnjoj Bosni.
Нема коментара:
Постави коментар